Apartmani Splitsko-dalmatinska županija

       najveća je hrvatska županija po broju stanovnika (osim Grada Zagreba), a i gustoća naseljenosti je veća od hrvatskog prosjeka. Zauzima prostor srednje Dalmaciji. Uz visoke gore i planine, ovo zemljopisno područje obiluje i nižim prostorima - osobito uz obalu, r otocima te manjim i većim poljima u kršu. Na sjeveru županije i na granici prema Bosni i Hercegi vini uzdiže se planinski masiv Dinare. Južnije je Svilaja i Moseć, a blizu mora su gore Kozjak, Mos i masiv Biokova (koje završava s Rilićem). Najduža rijeka je Cetina, na čijem je gornjem toku formirano veliko umjetno Peručko jezero (s hidroelektranom), a na srednjem toku je prostrano Sinjsko polje. Na istoku kroz plodno Imotsko polje teče ponornica Vrljika. Izduženo područje iza visok primorskih planina zove se Dalmatinska zagora. To je kraj »ljutog« (golog) krša i makije i nepovoljan za poljoprivredno iskorištavanje. Zagoru možemo podijeliti na zapadnu ili splitsku i jugoistočnu ili zabiokovsku. Na jugu su veliki srednjodalmatinski otoci Brač, Hvar i Vis te manji Šolta, Čiovo, Drvenik Veli, Drvenik Mali i drugi.

    Proces preseljavanja na obalno područje i u ovoj je županiji posljednjih desetljeća osobito izražen. Stanovništvom jača cijeli obalni kraj, a osobito gradovi. Najviše je demografski porastao Split koji je s gotovo 200.000 stanovnika postao drugi grad po veličini u Hrvatskoj. Zajedno sa Stobrečom, Solinom, Kaštelima i Trogirom na užem splitskom prostoru formirana je široka urbana (gradska) jezgra u kojoj je koncentriran veći dio gospodarskih djelatnosti Dalmacije. Splitu gravitira i dio stanovništva i gospodarstva zapadne Hercegovine. U unutrašnjosti županije ostalo je razmjerno malo stanovništva, a ono se pretežno bavi poljoprivredom (stočarstvo, ratarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo) te turizmom i uslugama. Industrija i proizvodno poduzetništvo uglavnom se nalaze u Splitu i okolici. Razvijena je brodogradnja, metalna, kemijska, drvna, tekstilna industrija, proizvodnja cementa i druge grane. Split je jak upravni, kulturni, obrazovni (osnovano je i Sveučilište u Splitu), zdravstveni, društveni i sportski centar. U ovom najrazvijenijem dijelu Dalmacije sve je važniji turizam, a Split je i najvažnija tranzitna (prijelazna) točka za turiste koji dolaze u srednju Dalmaciju.

       Splitsko-dalmatinsku županiju prema prirodnim i gospodarskim značajkama čini nekoliko cjelina, izduženih uglavnom u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku. Na obali je splitsko i makarsko primorje. Tu su se, uz dominirajući Split, razvili i gradovi Trogir (12.995 stanovnika), Kaštela (34.103), Solin (19.011), Omiš (15.472) i Makarska (13.716). Na moru su srednjodalmatinski otoci. Na velikim otocima stanovništvo se uglavnom zadržalo. Od brojnih naselja status grada imaju Supetar (3889 stanovnika) na Braču, Hvar (4138) i Starigrad (2817) na Hvaru te Vis (1980) i Ko-miža (1677) na Visu. Sjeverno od obalnih planina je izdužen, velik prostor Dalmatinske zagore. U tom kraju ostala su samo manja naselja i zaseoci sa sve manje (starog) stanovništva. Plodniji cetinsko(sinjsko)-imotski kraj bolje je naseljen, s gradskim središtima Vrlika (2705 stanovnika), Sinj (25.375), Trilj (10.799), Imotski (10.213) i Vrgorac (7593).

 

     Split se okupio i razvio oko velebne četverostrane palače koju je u 3. stoljeću dao sagraditi rimski car Dioklecijan. Dioklecijanova palača jedinstvena je i jedna od najvećih na Mediteranu te je na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Od Solina, odnosno rječice Jadro sačuvan je i rimski akvedukt (vodovod). Na građevinama palače, odnosno Spalatuma razvijao se srednjovjekovni Split. Mnogi su dijelovi palače prepravljeni i dograđivani. Primjerice, na Peristilu (rimskom forumu) uređen je jedan od trgova, a Dioklecijanov mauzolej pretvoren je u katedralu Sv. Dujma (prvo je bila posvećena Sv. Mariji). Split je i danas središte velike Splitsko-makarske nadbiskupije. Zapadno od palače nastaje zidinama utvrđeno podgrađe, čime je uvelike proširena stara gradska jezgra. Tu se benediktinski samostan s crkvom Sv. Eufemije spominje več 1069. godine. Uz građanske i težačke kuće unutar i izvan zidina, sagrađeno je mnogo crkvi i nekoliko samostana te gradska luka. Ovdje spominjemo samo predromaničke crkvice iz 9. do 11. stoljeća: Sv. Mikule, Sv. Jurja i Sv. Trojice. Grad se širi i prema obroncima brda Marjan. Čvrste zidine uglavnom su dovršene u 14. stoljeću (gotika) i dijelom su sačuvane do danas. Iz toga doba je i spomenički kompleks franjevačkog samostana koji je kasnije doživio velike pregradnje. U Splitu djeluju veliki graditelji i umjetnici, medu kojima i Juraj Dalmatinac (Papalićeva palača, danas Muzej grada). Na splitske pjace (trgove) i u uske uličice velike je promjene donijelo barokno 17. i 18. stoljeće. Dakako, grad se širi i izvan zidina već u to doba, a pogotovo u 19. i 20. stoljeću (klasicistička i historicistička gradnja). Tako su, primjerice, u klasicizmu 19. stoljeća nastala zdanja Prokurativa, biskupske palače, kazališta, palače Bajamonti itd. U Splitu je mnogo javnih spomenika te muzeja, galerija, knjižnica i drugih kulturnih ustanova.

     U spomenički kompleks Splita spadaju i ostaci starih građevina u Stobreču, na obali južno od grada. Tu je bilo staro grčko, pa rimsko naselje sa starokršćanskom bazilikom, na čijim je temeljima sagrađena srednjovjekovna crkva Sv. Lovre (Gospa od Karmela). U srednjoj Dalmaciji najvažniji grad i biskupija u doba Rimljana bio je Solin (Colonia Iulia Salona). Tu je poznati hrvatski arheolog don Frane Bulić iskopao i istražio golem antički kompleks koji je nastajao i živio od 1. do kraja 6. stoljeća. Grad je doživio najveći građevinski procvat u 3. stoljeću (Dioklecijan). Otkriven je veći dio rimskoga grada - s glavnim trgom (forum), hramovima, biskupskom bazilikom, stambenim i javnim zgradama, termama (kupalištem) te brojnim umjetničkim djelima (primjerice, znameniti kip Apolona itd.). U blizini se razvio srednjovjekovni i novi Solin, uglavnom oko rječice Jadro (koja je danas važno vodo-crpilište). Ostaci trobrodne bazilike Sv. Petra i Mojsija (tzv. šuplja crkva) su iz 11. stoljeća (navodno je tu krunjen hrvatski kralj Zvonimir 1076. godine). Uz Jadro je i spomenički kompleks župne crkve Gospe od Otoka, uglavnom barokne starosti.

      Uz plodno priobalje podno Kozjaka sagrađeno je sedam Kaštela (uz Kaštelanski zaljev). To su osebujne građevine koje su sagrađene na obali - bile su palače, ali istodobno i utvrde. Oko njih su kasnije proširena današnja naselja koja zajednički čine grad Kaštela. Od Splita prema Trogiru prvi je Kaštel Sućurac - gradili su ga splitski biskupi 1392. i proširili 1488. godine. Na obližnjem brdu je crkvica Sv. Jurja od Putalja iz 9. stoljeća. Kaštel Gomilicu gradile su splitske Kaštel Gomilica benediktinke u prvojoj polovici 16. stoljeća. Tu je bila i romanička crkvica Sv. Kuzme i Damjana iz 1160. godine. Utvrda (kaštel) na otočiću građena je već uli. stoljeću. Kaštel Kambelovac sagradila je trogirska obitelj Cambi 1589., koja je na obali u 16. stoljeću sagradila i svoju palaču. Kaštel Lukšić je u 15. stoljeću kao ljetnikovac sagradila obitelj Vitturi u renesansnom stilu. Stara gotičko-romanička crkva je s kraja 15. stoljeća, a nova župna crkva sagrađena je u kasnom baroku. U blizini, na obali, ostaci su Kaštel Rušinca obitelji Rosani iz 1482. godine, a u polju je predromanička crkvica Sv. Jurja (9. stoljeće). Kaštel Stari gradila je obitelj Gipiko 1481. godine. Tu je i renesansna crkvica Sv. Josipa te novija župna crkva iz doba baroka. Kaštel Novi je također gradila obitelj Gipiko 1512. godine kao samostalnu kulu. Crkvica Sv. Roka je iz 1586., a gradska lođa je iz 18.stoljeća. Kaštel Štafilić - kulu na otočiću gradila je u kasnom srednjem vijeku obitelj Stafile, a pokrajnju renesansnu zgradu obitelj Peka. Župna crkva je neogotičko-renesansna građevina iz 18. stoljeća. Zapadno je nedovršena kula Nehaj koju su Trogirani počeli graditi 1548. godine.

 

 

      Na otočiću između obale i otoka Čiova nastala je jedna od najljepših starih gradskih jezgri na istočnojadranskoj obali - Trogir. Tu je bio rimski Tragurium, a većina kasnijih i današnjih crkvi te nekih palača građena je na temeljima rimskih ranokršćanskih. Dulje je u Trogiru bilo i sjedište posebne biskupije. Iz 11. stoljeća ima ostataka crkvi Sv. Marije, Sv. Barbare i drugih. U 13. i 14. stoljeću Stara jezgra Trogira nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a grad dobiva zidine i bedemekoji su znatno proširili raniju gradsku jezgru. Najvredniji spomenici koncentrirani su oko dva glavna gradska trga, ali i u spletu uskih uličica. Do danas su sačuvana gradska vrata i veći dio zidina. Romaničko-gotička katedrala Sv. Lovre građena je od 13. do 15. stoljeća. Tu je znameniti ulazni portal majstora Radovana, jedan od najljepših na Mediteranu. Dominikanski samostan s crkvom je iz 14. stoljeća, a kružna kula Sv. Marka i izdvojena kula (utvrda) Kamerlengo s početka 15. stoljeća. Uz katedralu su najvažniji trogirski spomenici palača Ćipiko, gradska lođa, crkva Sv. Sebastijana, ostaci crkve Sv. Marije, crkva Sv. Barbare, Sv. Ivana Krstitelja, palača Garanjin-Fanfogna, samostan i crkva Sv. Nikole, palača Lučić, crkva Sv. Petra, dominikanski samostan s crkvom, crkva Gospe od Karmela, zvonik crkve Sv. Mihovila, sjeverna gradska vrata, južna gradska vrata, Marmontoga glorijeta itd. Stara gradska jezgra Trogira uvrštena je u popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

      Uz Trogir su povezani i spomenici u Marini. Tu su na otočiću (koji je u 20. stoljeću povezan s kopnom) trogirski biskupi sagradili velebnu renesansnu kulu (1495. - 1500.) Crkva Sv. Ivana građena je na prijelazu iz gotike u renesansu, a u polju je i gotička crkvica Sv. Luke. U Segetu su ostaci srednjovjekovnih crkvica (Sv. Ilija, Sv. Vid i druge), a mjesto je u 16. stoljeću bilo opasano zidinama i kulama. Grobljanska crkva je iz 13. i 14. stoljeća, a župna crkva je barokna iz 18. stoljeća. U polju prema Trogiru nalazi se renesansna kvadratična kula. Na otoku Čiovo, koji je mostom povezan s Trogirom, nalaze se spomenici od vremena Rimljana do baroka i klasicizma. U Slatinama je predromanička crkvica Sv. Petra, u Žednom srednjovjekovna crkvica Sv. Mavra, a na obali nasuprot Trogiru predromanička crkvica Gospe pokraj Mora. Vrlo je vrijedan gotički (15. stoljeće) dominikanski samostan s crkvom, a na otoku je i franjevački samostan s crkvom Sv. Antuna. Kasnoantička crkva Sv. Fumije nalazi se na istoimenom otočiću.

    Sjeverno od Splita je, na prijevoju između Kozjaka i Mosora, legendarna srednjovjekovna utvrda Klis. Od 9. stoljeća tu je sjedište knezova i kraljeva iz roda Trpimirovića (852. spominje se dvor kneza Trpimira). Kasnije su tu dolazili ili stolovali Arpadovići, Šubići, Nelipići, jedno vrijeme i Osmanlijeitd. Legendarni Petar Kružić tu je izgubio neravnopravni boj s Turcima 1537. godine. Sadašnji izgled utvrde duguljasta oblika nastao je u vrijeme barokne mletačke obnove. Grad se sastoji od tri »obruča« zidina s utvrđenim ulaznim vratima (ostalo je nešto i turskih spomenika: džamija, česma...).

       U Cetinskoj krajini sačuvani su brojni spomenici. U Vrlici iznad grada zidine su utvrde Prozor koje je već u 15. stoljeću gradio bosanski vladar Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Na brdu Kozjak nađeni su prapovijesni ostaci, a na lokalitetu Zduš rano-srednjovjekovno groblje (od 7. do 9. stoljeće). Ispod zidina staroga grada nastalo je novije podgrađe, današnji grad Vrlika. Na glavici Krinj kod Hrvača nalaze se zidine i starohrvatska crkvica te stećci. U Muću Gornjem je crkva Sv. Petra sagrađena 1871., a tu je sačuvan natpis kneza Branimira iz srednjeg vijeka. Na lokalitetu Mirine kod Otoka nalaze se ostaci rimske starokršćanske crkvice.

 

    U Sinjskom polju najvažnije središte je grad Sinj, u 1. stoljeću rimsko naselje Setovia. Za srednjovjekovni razvoj grada osobito je važna gradnja franjevačkog samostana s crkvom Sv. Marije (14. stoljeće), koji je kasnije barokiziran i izmijenjen. Srednjovjekovne gradske zidine srušili su Turci (poznata je opsada 1715., otkada je nastala alka - viteška igra na konjima). Župna crkva koja dominira starom gradskom jezgrom počela se graditi 1698. godine (barok). Stara gradska jezgra najviše zgrada ima iz doba klasicizma i historicizma (19. i 20. stoljeće). Trilj je gradić na Cetini jugoistočno od Sinja. Rimski ostaci su na lokalitetu Gardun. U gradu je bio utvrđeni kaštel već u 6. stoljeću, a kasnije je dograden i korišten sve do 16. stoljeća. Oko Trilja su nađene srednjovjekovne nekropole, a gradska je jezgra rezultat novije gradnje.

       U primorju, južno od Splita, nalaze se povijesne Poljice. Tu je jedno od središta dvojno naselje Jesenke (stari dio na platou, a novi uz obalu). Župna crkva je djelo baroka iz 18. stoljeća, a u srednjovjekovnoj crkvici Sv. Stjepana na groblju nalazi se kip koji je izradio Nikola Firentinac. U Supetru su ostaci srednjovjekovnog samostana (1064.). Glavno središte je ovdje grad Omiš. Natkriljuje ga na litici tvrđava iz 11. stoljeća, od koje su ostale zidine. Gradska jezgra okružena je zidinama u 13. stoljeću - samo je dio očuvan do danas. Na brdu je renesansna tvrđava Starigrad iz 16. stoljeća. Gradska jezgra, s uskim uličicama i malim trgovima, krije visoke kamene kuće, uglavnom iz doba renesanse i baroka. Crkva Sv. Duha je iz 16., a župna crkva iz 16. i 17. stoljeća. Grobljanska crkvica je iz 1602. godine, a franjevački samostan i crkva Sv. Petra iz baroknog 18. stoljeća.

    U podbiokovskom makarskom primorju središnje naselje je Makarska. Ima utvrđenu staru gradsku jezgru s lučicom. Pod Biokovom je ostao srednjovjekovni grad Makar. Stara romaničko-gotička crkvica Sv. Petra je obnovljena, a Makarskom su stoljeće i pol vladali Osmanlije (od 1498. do 1646.). Za daljnji razvoj naselja važna je barokna obnova. Obnovljene su zidine s Velikim vratima (1777.), važno je djelovanje franjevačkog samostana, na obali je sagrađena barokna crkva Sv. Marije (tu je danas pinakoteka), a u staroj jezgri su brojne barokne palače i u 18. stoljeću najvažnija makarska crkva - stolna crkva Sv. Marka.

      Na lokalitetu Gradina kod Baške Vode nalaze se ostaci bizantske utvrde. Crkva Sv. Lovre je ka-snobarokna, a župna crkva Sv. Nikole podignuta je početkom 20. stoljeća. U Podgori je župna crkva iz 1764., barokna je i kapela ljetnikovca obitelji Mrkušić, a na lokalitetima Roščići i Marinovići su ostaci obrambenih kula iz 17. i 18. stoljeća. U Tučepima je na groblju ranokršćanska crkvica (5. i 6. stoljeće), a crkva Sv. Jurja je iz doba romanike i gotike (13. i 14. stoljeće). Postoje ostaci dviju obrambenih kuća iz 18. stoljeća. Zaostrog je vrlo važan zbog djelovanja franjevaca, pogotovo u doba ratova s Osmanlijama. Franjevački samostan s crkvom građen je uglavnom u 16. i 17. stoljeću, a grobljanska kapela Sv. Barbare je gotička.

 

 

      U Imotskom polju gradsko središte je Imotski. U 10. stoljeću spominje ga bizantski car Kon-stantin Porfirogenet kao sjedište hrvatske župe Imota. Ruševine stare srednjovjekovne tvrđave ostale su na klisuri iznad Modrog jezera (počele se graditi još u 10. stoljeću). Zdanje franjevačkog samostana s crkvom počelo se graditi 1738. godine. U Imotskom polju razasuti su brojni spomenici - od antičkih do baroka. U Cisti se nalaze ostaci dviju starokršćanskih crkvica (6. stoljeće), a u Lovreću su ostaci srednjovjekovne tvrđave te stećci oko župne crkve (građena 1759.). U Prološcu su ostaci ranokršćanske i ranosrednjovjekovne crkve, a od stare kasnosrednjovjekovne tvrđave (1444.) ostale su ruševine stražarnice. Sačuvano je više stećaka (Lovreć, Studenci, Proložac, Slivno, Zagvozd). Na rubu plodnog Vrgoračkog polja nalazi se grad Vrgorac. I tu u okolici ima rimskih i srednjovjekovnih nalaza. Grad je bio opasan zidinama, a do danas je sačuvana četverostrana obrambena kuća (tu se rodio hrvatski pjesnik Tin Ujević). Župna crkva je barokna.

     Pučinski otok Vis bio je već grčka kolonija. Grad Vis u doba Grka zvao se Issa (djelovao je kao grad država). Na lokaciji Gradine nalaze se ruševine grada sa zidinama građene do 4. stoljeća.Današnji Vis sastoji se od dva stara naselja: Luke i Kuta. Za staru jezgru najvažnija je gradnja u doba renesanse i baroka. Tada su građene zidine, palače i kuće u jezgri, crkve. U 17. stoljeću spominje se da grad ima čvrste zidine s četiri kule. Župna crkva Gospe od Spilice nastala je oko 1500., crkva Sv. Ciprijana u Kutima je iz 16., a crkva Sv. Duha u Luki iz 17. stoljeća. Komiža također ima staru gradsku jezgru, uglavnom sagrađenu u baroknom 17. i 18. stoljeću. Spominje se već u 12. stoljeću, a kaštel je građen 1585. godine. U 13. stoljeću osnovan je benediktinski samostan s crkvom Sv. Nikole, pa ima romaničku crkvu te barokni klaustar (dvorište) iz 1652.godine. Crkva Gospe Gusovice je iz 16. stoljeća (barokizirana), a utvrđena crkva Sv. Roka iz 1763. godine. U jezgri ima i hi-storicističkih zgrada. Zanimljiv je i otok Biševo (prije svega po Plavoj špilji, otkrivenoj 1884.). Tu se već 1050. spominje benediktinski samostan, a danas se vide ostaci crkve iz 11. stoljeća.

       Otok Šolta, južno od Splita, krije rimske nalaze i starokršćanske crkvice (Grohote i drugi lokaliteti). Iz 14. stoljeća je crkvica Sv. Mihovila između Grohota i Gornjeg sela, usred Grohota je sačuvana barokna kula (17. stoljeće), ostaci kula nalaze i u Gornjem selu i Rogaču (18. stoljeće), a u uvali Maslinica je dvorac Martinis-Marchi s kulom iz 17. stoljeća. U Grohotama je 1942. sagrađena neorenesansna crkva Sv. Stjepana. Na otočiću Drvenik Veli ima rimskih nalaza, a iz 16. stoljeća nastaje naselje uz more i crkvica Sv. Jurja (1500., očuvano je gotičko svetište). Crkva Sv. Nikole građena je na početku baroka 1715. godine.

      Na brdovitom otoku Braču (Vidova gora, 780 m), gotovo svako naselje je jedinstven spomenik. U Supetru je veća gradnja počela od 16., a najviše zgrada nastalo je u klasicizmu i historicizmu 19. stoljeća. Župna crkva nastala je na mjestu ranokršćanske bazilike (5. stoljeće), a sadašnja velika trobrodna crkva pregrađena je u 19. stoljeću. Na groblju je i nekoliko vrijednih nadgrobnih spomenika. U Ogradama se nalazi ranosrednjovjekovna crkvica Sv. Luke. Južno od Supetra je selo-muzej Škrip, gdje je srednjovjekovni kompleks s kulom kaštela Radojkovića. Uz kaštel Cerinić nalazi se barokna župna crkva, a na groblju je ranosrednjovjekovna crkvica Sv. Duha. Rustične kamene zgrade potječu uglavnom iz 18. i najviše 19. stoljeća.

 

 

 

      U Sutivanu je na temeljima starokršćanske crkve u 16. stoljeću sagrađena crkva Sv. Ivana. Renesansna župna crkva pregrađena je u baroku, a na obali se nalazi kaštel Marjanović (kasni barok). U Milni je župna crkva građena 1783. (barok), a u uvali Osibova ima nalaza ruševina nekadašnje gotičke kapele. U naselju Bobovišća ima rimskih nalaza, a na brdu je srednjovjekovna kapela Sv. Martina. U luci je utvrđeni dvorac Gligo-Marinčević s prijelaza iz renesanse u barok. Blaca je naselje pustinjaka na jugu otoka, a osnovali su ga svećenici iz Poljica u 16. stoljeću. To je jedinstven spomenički kompleks sa špiljom. Iz tog je doba i crkva, a u samostanu je djelovala zvjezdarnica te postoji bogata knjižnica. Postire imaju župnu crkvu iz 16. stoljeća koja se brani i kao utvrda (tu je križni put, djelo kasnog baroka visoke umjetničke razine).

      Nerežišća su do 18. stoljeća bila središte uprave na Braču, blizu naselja je starokršćanska crkva Sv. Tudora (kasnije pregrađena), a u okolici ima još nekoliko srednjovjekovnih kapela. U Nerežišću su u doba gotike sagrađene crkve Sv. Margarite i Sv. Petra, a župna crkva je renesansna iz 1545. godine. Na jugu otoka je najveće naselje Bol, gdje je crkva Sv. Ivana i Teodora građena već u 7. stoljeću i obnovljena u romanici. U staroj jezgri ima vrijednih baroknih palača (Lode, Martinis-Marchi i druge). Dominikanski samostan je na Glavici, a crkva je iz 15. stoljeća. Crkva Gospe od Karmela obnovljena je krajem 18. stoljeća. Pućišća imaju na groblju nekadašnju benediktinsku crkvu Sv. Stjepana. Kaštel se počeo graditi već u 15. stoljeću, a poslije je proširen. Župna crkva građena je na prijelazu iz renesanse u barok.

     Povlja ima očuvane ostatke ranokršćanske bazilike (5. i 6. stoljeće). Bio je tu i benediktinski samostan s crkvom koja je kasnije posve barokizirana i nadograđena u 18. i 19. stoljeću. Uz crkvi su ostaci samostana i jedne obrambene kule. U okolici Oražnice nalazi se predromanička kapela Sv. Klementa. Župna crkva je djelo baroka, a na groblju je kapela Sv. Ciprijana (1467.). Na lokalitetu Glavica kod Selca nalazi se predromanička crkvica Sv. Nikole (11./12. stoljeće), a župna crkva je nova s početka 20. stoljeća.

       Na otoku Hvaru ima ostataka grčke kolonije, a najvažnija naselja su na zapadnom, širem području. Stara gradska jezgra Hvara, s očuvanim zidinama, čini ovaj grad jedinstvenim u ovom dijelu Mediterana. Nalaza ima još iz mlađeg kamenog doba, a Grci su ovdje osnovali koloniju Pharos (današnji Stari Grad). Grad Hvar doživio je gospodarski i graditeljski procvat od 12. do 16. stoljeća. Tada je nastalo i utvrđenje s četverokutnim bočnim kulama. Podgrade, koje je također imalo zidine, počinje se graditi u 15. stoljeću (Burg). Tu su živjeli i graditelji galija (starih drvenih brodova), a Hvar je imao i svoju mornaricu - sagrađeno je spremište za galije kraj mora na glavnom trgu kraj lučice. Kasnije je, 1612., taj arsenal pretvoren u zgradu kazališta, jednu od najstarijih u Europi. U doba francuskih osvajanja 1811. nad gradom je sagrađena tvrđava zvana Napokon (danas astronomski opservatorij). Na glavnom trgu je katedrala (Hvar je i danas sjedište biskupije) i biskupski dvor, zatim gotička zgrada Kneževa dvora (14. stoljeće), gradska loda (15. stoljeće) u kojoj je danas kavana itd. Podno staroga grada nalazi se gotička crkva Sv. Duha te barokizirana romanička crkvica Sv. Kuzme i Damjana. Dominikanski samostan s crkvom Sv. Marka građen je u gotičkom 15. stoljeću, a samostan benediktinki je iz doba baroka (17. stoljeće). U uvali Sv. Križa sagrađen je krajem 15. stoljeća franjevački samostan. U uskim uličicama stare hvarske jezgre nalazi se niz vrijednih palača i zgrada. Najpoznatija je gotička palača (kaštel) obitelji Hektorović (14. stoljeće) te palače Grgurić, Vukašinović, Paladini-Lucić i druge.

 

 

     Stari Grad bio je grčka kolonija, pa rimsko naselje (municipij), a na tim temeljima niče hrvatska srednjovjekovna utvrda i grad. Na tim ostacima sagrađena je i crkva Sv. Ivana (pregrađena u doba gotike u 15. stoljeću). Stari Grad krasi i ljetnikovac (Tvrdalj) hrvatskog pjesnika Petra Hektorovića , a u blizini je crkva Sv. Rokaiz 1569. godine. Župna crkva Sv. Stjepana djelo je baroka (17. i 18. stoljeće), a dominikanski je samostan ovdje osnovan potkraj 15. stoljeća (kasnije rekonstruiran). Na trgu (Škor) nalaze se palače i zgrade uj starigradskih patricija, a u naselju ima još nekoliko renesansnih i mladih kapela.

    Vrboska ima crkvu Sv. Marija (1580.) koja je služila i kao utvrda. Župna crkva Sv. Lovrijenca> je iz 16. stoljeća (kasnije je barokizirana), a crkvica Sv. Petra je iz doba gotike (1469.). U Vrbnju je župna crkva Sv. Duha iz baroknog 18. stoljeća, a na brdu iznad mjesta su ostaci srednjovjekovne crkvice Sv. Vida. Ovoj županiji pripada i pučinski otočić Palagruža gdje su iskopani brojni arheološki nalazi, avidljivi su i ostaci ranosrednjovjekovne crkvice Sv. Mihovila.

 

Država Županija Grad Upišite riječ koju tražite.
Datum dolaska i odlaska kako bi dobili popis slobodnih objekata
 Dolazak (nije obavezno) 
 Odlazak (nije obavezno) Filtriraj VRSTE SMJEŠTAJA Traži prema cijeni Država
Županija
Grad
Broj gostiju